Description
O prijateljstvu i umjetnosti
Kako se dugogodišnje prijateljstvo može naći u krizi zbog umjetničkog djela?
Serge, 50-godišnji dermatolog, kupi za 200 000 franaka “bijelu sliku” poznatog francuskog slikara Antriosa, ni ne sluteći kako će upravo ta slika postati glavna prepreka u prijateljstvu s Marcom,50-godišnjim avio-inženjerom. Njihovo je prijateljstvougroženo zbog nesuglasica oko “vrijednosti” slike. Njihov zajednički prijatelj Yvan, 48-godišnji mladoženja, pokušat će pomiriti Sergea i Marca, iako je i sam u velikim brigama oko svoje skore ženidbe.
Serge, Marc i Yvan, suočeni s mnogim razmiricama, prisiljeni su preispitati svoje prijateljstvo. To i čine kroz duhovite i iskrene opservacije jedan o drugom. Brze i tople dijaloge. Žučne rasprave o umjetnosti. Kroz tekst koji čas od smijeha, čas od tuge, tjera suze na oči. Bijela slika…pozadina je bijela, s nekoliko poprečnih bijelih linija… nije bijela…ili jest?
Ova predstava nudi izuzetnu izvedbu trojice glumaca, koji svojom fascinantnom vještinom bojanja rečenica čas ozbiljno, čas duhovito tjeraju publiku na osamdesetak minuta potpunog kazališnog uživanja. Uživanja u vještini kazališta i prijateljstva.
Suvremenost rečenica i misli u ovom tekstu te njegovih razloga nadilazi samu dramu i publici postavlja pitanje o prijateljstvu u današnjem svijetu, ali i u prošlom i budućem jer neupitna je svevremenost krize prijateljstva i krize srednjih godina. Tri prijatelja, tri slike, tri problema, tri pogleda na život i umjetnost. Pitanje koje autorica teksta postavlja preko likova na sceni nije pitanje: “Tko je u pravu? Čije mišljenje je točno?” već tko će lakše promijeniti mišljenje za dobrobit prijateljstva, koji lik će prešutjeti što stvarno misli. Pitanje: “Tko će pristati?“ Ovaj komad postavlja pred glumca velik zadatak. Traži osobu i osobnost, ali ne osobnost upisanu u dijalog ili didaskaliju,već onu koja se krije u tišini, onu koja je upisana u osjećaj odnosa između dva glumca. Traži pažljivu igru i poigravanje s odnosom kazališnog i nekazališnog života.Pred redatelja, pak, postavlja zadatak pažljivog čitanja svih pauza i corona, svih crescenda i ritardanda upisanih u partituru odnosa između likova te, još interesantnije, ostavlja preciznu “slobodu” u iščitavanju odnosa lika prema vlastitoj rečenici, a glumcu prema vlastitom “JA”.
